U listopadu 2017 godine smo posjetili dvije jako različite zemlje Europe.
Jedna na toplom jugu, druga na zimskom sjeveru.
Jedna relativno siromašna i u razvoju, dok je druga bogata i sa odličnim standardom i uvjetima za život.
Ono što je nas konkretno zanimalo (osim standardne turističke atrakcije) su starine i antikviteti: gdje ih naći, što je karakteristično za to tržište (što se tradicionalno najviše traži) i koliko ljudi zapravo kupuje antikvitete (u smislu dali je to u njihovoj kulturi i kupovnim navikama).
Ono što smo saznali je bilo jako zanimljivo.
Ne samo da su ove zemlje geografski udaljene, nego su i kulturološki jako udaljene (što je zapravo fascinantno).
Na sjeveru, u Norveškoj su starine i antikviteti jako zanimljivi prosječnom čovjeku – tako zanimljivi da smo i subotom i nedjeljom posjetili PREPUNI sajam antikviteta i starina (subotom u zapadnom dijelu Osla, nedjeljom u istočnom). Osim prepunih štandova i posjetitelja, zanimljivo je to što oni zapravo i nemaju nešto specifično za to podneblje (kao na primjer naše tradicionalne ručno klesane dalmatinske kamenice), nego više nude klasičan austrougarski stil ili više modernih komada skandinavskih dizajnera s 1950tih i 1960tih godina. Iskreno, očekivali smo više. Ponuda je bila ok, ali za tako veliki grad ponuda je jaaako skromna.
Išli smo i korak dalje. Pošto smo htjeli vidjeti kako antikvarnice posluju i što nude, posjetili smo jednu (najbolju rangiranu po forumima) i ostali smo pomalo razočarani. Ponuda oskudna, komadi prosječni (tipa kuhinjski porculan, tanjuri, žlice i tako nešto)… Really??
Ma ok, skužili smo da Oslo možda nije najbolji odabir za antikvitete ali je turistički bio mrak. Atmosfera jako slična našoj lijepoj Koprivnici.
Što se tiče juga, situacija je sasvim drugačija i zbog različitih razloga.
Naime, u Skopju je aktivno svega pet antikvarnica (posjetili smo dvije), a ljudi su ovdje slabo zainteresirani za kupnju (rekli su nam, zbog financijske situacije). Ali od pouzdanih insajderskih izvora smo saznali da ljudi u Makedoniji još uvijek koriste antikvitete kao standardni kućni namještaj (uhh, moramo se vratiti i posjetiti neka kućanstva).
U turskoj povijesnoj čaršiji u centru Skopja smo posjetili antikvarnicu gospodina Ivana, koji je bio jako susretljiv i sve nam je lijepo pojasnio. Rekao je da su turisti iz EU najveći klijenti i da ga stalno posjećuju. Njegova ponuda jest zaista impresivna (vidi na slikama).
Imao je tradicionalne makedonske nošnje iz različitih krajeva Makedonije (Tetovo, Mariovo i ne sjećam se odakle još).
Njegova ponuda vrvi stvarima iz turskog doba (Turci su čak 500 godina bili u Makedoniji), pa se njihov utjecaj primijeti svugdje u čaršiji, a i u samoj antikvarnici. Još smo u čaršiji naišli na štand prepun tradicionalnih turskih ćilimima. Nešto tipa ovoga.
Austrougarske i talijanske stvari su manje zastupljene nego na sjeveru što je i razumljivo.
Sve u svemu, mi smo se odlično proveli! Puno smo toga vidjeli 🙂
A vi uživajte u slikama i posjetite i sjever i jug! Putovanja su najbolji način za istražiti povijest i kulturu nekog naroda.
